NOebiUS: obavjesni program
Noebius
Blog
petak, siječanj 19, 2007
Medicinski programi tretmana opijatne ovisnosti sada se baziraju na razrađenom sustavu podrške ovisniku, njegovoj obitelji, a kroz nevladine udruge pruža se i pomoć djeci ovisnika, budući da populacija ovisnika stari i zalazi u zrele godine. Kroz programe psihijatrije u zajednici senzibilizira se obitelj i mikrosredina na kvalitetni pristup, a prate li se sve faze liječenja – od početka i trijaže, dolazi se do sustavne pomoći mikrosredini u kojoj žive. Rezultati navedenih mogu bili sljedeći: Epidemijska faza opijatne ovisnosti na regionalnom nivou može proći. Broj novih ovisnika pada, te se približava točki preokreta, kad se jave sljedeći pokazatelji: Ovisnička populacija stari. Veliki broj mladih ima saznanja o štetnim posljedicama droga, o čemu su dugogodišnje „bombardirani“ kroz javne medije. Ovisnici koji se javljaju u programe liječenja često iza sebe imaju sve više „staža drogiranja“. To je moguće u dva slučaja – ili je program sve lošije prihvaćen (a nije, jer stagnira dostupnost programa ili se povećava dostupnost) ili nam se sada javljaju ovisnici kojima je „dugo trebalo da se jave“, dakle oni zaostali iz ranijih godina. Kad razgovarate sa mladima, sve više njih ne doživljava drogu i njene efekte kao nešto „cool“, dakle droge kao što su Ecstasy ili heroin jednostavno izlaze iz „mode“. Represija je sve učinkovitija, mali ulični preprodavači ne uspjevaju se „ukorjeniti“ u mikrosredini (aktivni život jednog dilera na cesti sve je kraći) te na taj način ne mogu biti pozitivni primjer „uspjeha“ što djeluje destimulirajuće na potencijalne „sitne delikvente“. Bez njih, piramida narkokriminala nema veliku „bazu“ koja je nužna za epidemijsko širenje. Hrvatska nije izolirana, te prati trendove u zapadnom svijetu. Primjerice, danas u Sjedinjenim Državama droge konzumiraju više „roditeljska generacija“ od tzv „tinejđera“. Lako dostupni programi koji su bili relativno nekoordinirani, uspjeli su sa ceste maknuti velik dio, a možda i ključni udio ovisnika. Bez ovisnika na cesti, posebice onih „aktivnih“ nema ni širenja droge na populaciju povremenih konzumenata. Ove sve aktivnosti dovele su do toga da u stvarnosti, ljudi u svakodnevnom životu sve manje vide ovisnika „ogrezlog u kriminal“. Uz trend migracija, u kojima se ovisnici zbog osiromašenja njihovih obitelji sele iz velikih sredina u manje, a ne u gradove u kojima im je droga lako dostupna, već se odlučuju za miran život i liječenje na periferiji – jednostavno premješta fokus žarišta ovisnosti iz velikih gradova gdje se epidemijski širila i zahvaćala velik dio mladih generacija u sredine koje su postavljene više periferno, a time i otpornije na ove fenomene. Ovo nam daje novu nadu.

noebius @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
52453