NOebiUS: obavjesni program
Noebius
Blog
subota, veljača 3, 2007

Zanimljivo je kako se formiraju cijene. Centralna nabava? Najkvalitetniji proizvod koji ima pravednu cijenu? Hladno… Cijena se formira ovisno o tome u kojem ste susjedstvu. Ako ste ne daj bože u Ilici, e to je skupo. Ako ste blizu konkurentskog hard diskontera, privilegirani ste kupac.

Cijena brusnica u Konuzmu može biti u Max Konzumu 59,99 za kilogram, dok je isti proizvod (rinfuza, kvaliteta ista) u Super Konzumu 48.90. No tamo je preko puta Lidl (brusnice po 49,99 za kilogram) a i Merkator je blizu…

Možda je ogromna razlika opravdana transportnim troškovima? ;-)

 

Prava ušteda ili damping?

 

konzum cijena brusnica

noebius @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 31, 2006

Red je da se napiše nešto na kraju godine. Recimo čestitka - da vam bude što ste zaslužili.

Ova godina što je za nama meni osobno je bila u početku jedna obična godina. Na internetu - na proljeće je startao noebius.com i ubrzo potom noebius.net - ali u biti to su formalni napreci koji su olakšali tranziciju sa “velikih” na “osobne” stranice.

Veliki sajtovi - počeo sam značajnije koristiti youtube i napisao svašta na wikipediji - i zasitio se toga. Zato što sam se ponavljao, te mi to nije više predstavljalo značajniji izazov. No pisanje za wiki bilo mi je inspirativno, u smislu da sam zbog toga malo proširio i stručne interese - dakle pokrenuo je nove interese, istraživačke. Koncept djeljenja ideja ipak ima svoja ograničenja - jedino kad dobiješ kritiku od onih koji znaju bar malo manje od tebe, i razumiju temu - tada je inspirativno. Inaće - kako se kaže, biserje pred svinje…

Spamanje - osobna borba protiv toga je u laganom napretku. Spam filteri rade sve bolje - recimo u mejlboxu sada imam 41 000 filtriranih poruka. Dnevno se od nekih 200 “probije” desetak. Akismet uz wordpress gotovo da je savršen filter. No nužnost da se korisnici autoriziraju da bi komentirali nije mi draga, no što je tu je. Ako Vaš komentar nije prošao autorizaciju, to je jedino zato što ga je spam filter sakrio. Ja sam autorizirao baš sve što nije bilo u tom filtru, a i ponešto što je bilo a uspio sam vidjeti.

Suradnja sa drugim projektima - kako vrijeme ide, po lako se uključujemo u razne aktivnosti. Kad to treba sažeti, onda se zaboravi. Što sam sve radio - dosta toga na internetu. Ali sve je na neki način nastavak ranijeg… i gdje je onda tu izazov?

Taj osjećaj rezignacije u meni također je prisutan i na širem planu. Eto, usporedio sam bruto zaradu zadnje tri godine, na glavnom poslu (državno zdravstvo) u kojem radim. Bruto plaća za isti posao, i to na godišnjem nivou - smanjuje se. Koristio sam manje dana godišnjeg odmora - manja zarada što više radiš. Priča “povisiti će se plaće” je takva da ako nema štrajka - plaće padaju, ne samo realno već i nominalno.

Ovo sve vodi nas do novog nivoa - troškova života. Kako bi održali isti standard, nužno je racionalnije trošiti ako se prihodi smanjuju. Uspjeh je da sam godinu završio “na nuli” odnosno bez dugova (osim tekućih). Znači, vratili smo razne “minuse” i “kredite” zahvaljujući manjoj potrošnji.

Kako je to moguće?

Prvo, prestao sam slušati i gledati reklame koliko god je to bilo moguće. Manje elektronskih medija, a na internetu - otkriće hosts fajla (hvala Zombix) te korištenje ekstenzija na firefox-u tako da ne gledam više nikakve bannere i slično.

Svaki oblik reklamiranja odvlači pažnju - krade vrijeme, a u konačnici i novac. Reklame za “sapunice” su u TV sapunicama - ako gledaš svoju “serijicu” platio si taj program kroz reklame. Dakle, taj proizvod u sebi ima ugrađenu cijenu TV programa. Pa ako ne gledam taj TV program, neću ga platiti kroz “porez” zvan reklame.

Ova godina je za mene predstavljala prekretnicu upravo u tome - sustavnoj borbi protiv svih oblika reklamiranja koji zagađuju moj mozak. Ma koliko se vi hvastali sa idejom “ne čujem ja to” reklame su opasna stvar za mentalno zdravlje. Ne kažem ja da nisu potrebne - ali ne u obliku pritiska koji me bombardira dok radim nešto drugo. Rado ću ja pročitati reklamnu brošuru, pretplatiti se na e-mail listu ili pogledati web stranice neke firme - ali to onda, kad želim vidjeti neku ponudu.

Jer cijena mi je postala važna. A kako cijena ovisi i o tome koliko se ulaže u reklamu - dakle manja cijena, znači da se ta firma manje reklamira. Jednako - ako me bombardirate reklamama, vaš je proizvod zbog toga jednostavno preskup.

To je dovelo do novog momenta, koji sam zapazio već pred nekoliko godina: marke (tvrtke) koje imaju vrhunski marketing su jednostavne preskupe. Stoga volim kupovati proizvode koji nisu markirani razvikanim imenima.

To je naravno malo teže, budući da se moraju čitati deklaracije, koje su u principu jedino istinito što piše na samom proizvodu. Ako piše na pakiranju - istina je. Ako piše negdje drugdje - marketing je, istina je opisana sitnim slovima, koje je nekad teško naći.

Naredni način kako ja postižem uštede je produžavanjem životnog vijeka proizvoda. Kupio sam ove godine za mobitel novu bateriju - da mu produžim vijek na treću godinu. Počeo sam koristiti dva operatera paralelno - ušteda mi je zbog toga nekih 20-30% manje novca na impulse.

Smanjio sam pretplate, pažljivo gledao da ne platim nešto što nisam koristio. U trgovačkim lancima počeo sam pratiti njihov rat cijena.

Pozivi na vjernost određenom trgovcu - ignoriram ih sa prezirom. Rat korporacija ujedno je rat protiv “zelene mafije” i ekstraprofita koje su domaći baruni i vlastela ostvarili na nerealnim cijenama na kojima su mene i vas cijedili da je to bilo nenormalno. Pad cijena recimo banana (uvozna roba) i mlijeka (domaći proizvod, no često i uvoz mlijeka u prahu) govori o tome da se ta margina može smanjiti. Ove godine počeo sam kupovati na sve više različitih mjesta, paziti koji proizvod kupujem i na njegovu individualnu kvalitetu i cijenu, a ne na to da li mi je lijepo tamo kupiti ili ne.

Kako ne trpim reklame, trgovina u kojoj nema glazbe, a time ni reklama koje ti zvone u ušima, postala mi je izrazito simpatična. Uz njihove cijene, usudio sam se ući i u probnu kupnju jeftinih proizvoda. Jednako kvalitetni, ali ne reklamirani. Dakle to je to.

Naučio sam mnogo o kulturi potrošnje. U tome mi je pomoglo i društvo “potrošač” gdje sam se sa ponosom učlanio. Politička angažiranost nije kroz stranke (koje tako i tako preferiraju one koji im daju novac, a moj uzimaju kroz poreze) već kroz šaltere za pritužbe korporacijama. Sve je novac - ili ga dobijete, ili vam ga uzmu. Politika je stoga istovjetna sa etikom.

Etičnost je nešto čega se pridržavam u stručnom radu, prema svima koji traže moju pomoć (usluge) i očekujem ju od svih gdje ja tražim neku robu i usluge. Ako dajete usluge - ukoliko ste etični, imate moju vjernost kao potrošača. Ukoliko dajete robu - sve ovisi o robi. Roba i usluge često idu zajedno. Ako je usluga bez marketinga - tim bolje, više vas cijenim.

I na kraju godine, svima svako dobro, više pameti i miran san!

noebius @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 9, 2006

Ponekad treba čitati pravu literaturu - a to su  Narodne Novine. Tamo se može naći kuda naš novac ide. Primjerice - kako je HZZO potrošio novac prošle godine.

Ukupni izdaci zdravstvenog osiguranju za2005. godinu

Evo ono zanimljivo:

Ukupno 15.582.677.131
Zdravstvena zaštita-svega 13.408.637.737
Primarna zdravstvena zaštita sa stomatološkom 2.708.078.188
Lijekovi na recepte 2.798.592.667
Specijalističko - konzilijarna zdravstvena zaštita 2.663.271.788
Bolnička zdravstvena zaštita 4.412.158.434
Ortopedski uređaji i pomagala 510.878.419
Putni izdaci, dnevnice i izdaci za prijevoz 147.311.507
Ostali oblici zdravstvene zaštite 168.346.734
Nadoknade i pomoći- svega 1.816.621.174
Ostali izdaci – svega 357.418.220
Ostali izdaci za provođenje zdravstvene zaštite 51.421.105
Sredstva za funkcioniranje sustava 305.997.115

E sad da se to malo pojasni. 4.4 mil. ide na bolnice, to je ono kad nekog prime u bolnicu, daju mu jesti, piti, daju tamo lijekove, ide po svim pretragama, spava u bolnici ili je u dnevnoj bolnici. To HZZO plati putem striktnih limita, bolnica ima određenu svotu i iz tog plati sve kao što je grijanje, namirnice, plati sve doktore, sestre, pomoćne i slično.

Druga stavka - Specijalističko - konzilijarna zdravstvena zaštita 2,6 mil predstavljaju ambulante specijaliste, kuda se ide sa uputnicom. Velik broj tih ambulanta je također u bolnicama, te je to bolnicama u biti varijabilni dio prihoda. Zašto nije sve u jednom? Zato što postoje te famozne uputnice. To bi po ideji onih koji su zamislili sustav, limitiralo potrošnju. Ali, ima par “kvaka 22″-

Prva je pretnja da će ako bolnica ne napravi SVE pretrage koje se od njih zatraži, osiguranicima biti OMOGUĆENO da to naprave od privatnika, pa bi to onda odbili od limita bolnici?

Naravno, doznati koliki je LIMIT ugovoren za broj PREGLEDA je nešto što nije moguće doznati. No na ambulantni rad specijalistima daje se gotovo pola od ukupne svote koja se daje “bolnicama”? A znamo da je većina uputnica specijalistima upravo u bolnicama?

Sljedeći dio: Primarna zdravstvena zaštita sa stomatološkom 2,7 -mil - dakle tek neznatno više od onoga za specijaliste. E tu bi trebali biti i pedijatri i ginekolozi - ali tih opet ima PREMALO, tako da ih fali gotovo 30% u sustavu!

Koliko bi se manje moglo dati za “specijalističku i konzilijarnu” ako bi se VIŠE dalo za primarnu?

Tu ima nekoliko “kvaka 22″ - prva je da gotovo cijelo DESETLJEĆE kontinuirano usavršavanje liječnika primarne zaštite je bilo stvarno na niskim granama, jer nije bilo specijalizacija. Najveći biser, uistinu neshvatljiv, je kad je neki dan došla pacijentica sa BJANKO receptima, gdje je neki “liječnik u primarnoj” tražio specijalistu da mu pomogne - ispuniti recept???

Ne znati ispuniti recept a raditi u primarnoj zaštiti - to je toliko neshvatljivo, a još je manje shvatljivo da se takva poruka šalje preko pacijenta, korisnika usluge. Ako je to što je pacijent rekao istina, naravno.

I sada dolazimo na ono vrlo zanimljivo - lijekovi na recept. Tu je stavka 2,8 mil. kuna. Tu najviše “šteka” a kako vidimo, to je kap u moru sustava!

No ono što se nikako ne dira je “sredstva za funkcioniranje sustava” te “ostali troškovi”. Kad sve skupa zbrojimo, uz “naknade i pomoći” ta stavka iznosi preko 2,1 mil - dakle gotovo toliko koliko recimo za primarnu zdravstvenu zaštitu i tek malo manje nego za lijekove!

E sad jedno malo “otrovno” pitanje. Zašto bi uopće neko “bolovanje” bilo u sustavu zdravstvene zaštite, kad bi to lijepo kompletno moglo biti u rubrici “osiguranje od bolesti” u okviru nekog dopunskog osiguranja? Uštede u “državnom” zdravstvu tako bi sustavno bile znatno veće. Dakako, pitanje je koliko bi ljudi bili po bolovanjima da im je to kod nekog drugog osiguravatelja, a taj bi to mogao limitirati određenim kontrolama od strane svojih cenzora - eto opet, kuda bi se mogao preusmjeriti novac iz stavke “sredstva za funkcioniranje sustava”.

Izdvajajući “naknade i pomoći” od sustava primarne zaštite bilo bi moguće da se ovi od “cenzora” pretvore u “liječnike” - a to opet znači smanjenje stavke “specijalističko konzilijarna zaštita”.

Uz kurativu naravno ako se radi u primarnoj zaštiti ide i sekundarna preventiva - i eto smanjenje stavke “lijekovi na recepte”.

Jednostavan recept? Pa i nije. Jer treba zagristi tamo gdje se niti jedan ministar zadnjih 20 godina nije usudio - u rezanje zdravstvene administracije. Može se rezati liječnike, mogu se rezati lijekovi - ali dirnuti administraciju? To nitko ne radi…




I za kraj, za sve one koji misle da u zdravstvu sve treba biti “besplatno”: što mislite, koliko će ljudi biti slabije liječeno i neće dobiti sve potrebne lijekove, jer će novac otići onim silnim “radnicima” koji će na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja odlućiti biti malo doma i gledati na TV svjetsko nogometno prvenstvo?

noebius @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
52453