NOebiUS: obavjesni program
Noebius
Blog
nedjelja, ožujak 11, 2007

Zastrašivanje, pretnje, ignoriranje, šutnja. Sve to može biti oblik emotivnog zlostavljanja. U ovom eseju elaborirani su osnovni oblici emotivnog, odnosno psihološkog zlostavljanja.

icon for podpress Emotivno Zlostavljanje: Download
noebius @ 14:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 30, 2007
Luka Maršić pripremio je stručno predavanje na temu “Antropologija Ovisnosti”.

Izvod iz predavanja:

Zahvaljujući tome čovjek želi mijenjati percepciju u odnosu na ono jučer kroz mehanizme mišljenja dolazeći do određenih zakonitosti na nivou iskustvenih i teoretskih pojmova u savladavanju samo razumijevanja svog vlastitog sebstva. Bitan temelj u procesu promjene percepcije leži u biokemijskim promjenama koji se događaju na razini promišljanja, procesu stvaranja same logike i zakonitosti mišljenja na razini stvaranja objektivnog pojma.

On se realizira kao istina ili sloboda, s druge strane vrlo često promjena percepcije svijeta i sebe samoga izazvana je određenim sredstvima koji mijenjaju i razbijaju objektivnu datost slobode i istine, te dovodi pojedinca i skupinu u procese gubitka slobode i realnoga mišljenja.

Jedna od takvih dimenzija ljudske realizacije kroz povijest čovjeka jest fenomen ovisnosti (hedonizam). Ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje sužene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno bivstvovanje. Zbog svoje bolesti (stanja) ne može se usmjeriti u pravcu kojeg on i društvo očekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti, “biološke” slobode.

Sažetak predavanja možete pročitati ovdje

noebius @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 19, 2007
Medicinski programi tretmana opijatne ovisnosti sada se baziraju na razrađenom sustavu podrške ovisniku, njegovoj obitelji, a kroz nevladine udruge pruža se i pomoć djeci ovisnika, budući da populacija ovisnika stari i zalazi u zrele godine. Kroz programe psihijatrije u zajednici senzibilizira se obitelj i mikrosredina na kvalitetni pristup, a prate li se sve faze liječenja – od početka i trijaže, dolazi se do sustavne pomoći mikrosredini u kojoj žive. Rezultati navedenih mogu bili sljedeći: Epidemijska faza opijatne ovisnosti na regionalnom nivou može proći. Broj novih ovisnika pada, te se približava točki preokreta, kad se jave sljedeći pokazatelji: Ovisnička populacija stari. Veliki broj mladih ima saznanja o štetnim posljedicama droga, o čemu su dugogodišnje „bombardirani“ kroz javne medije. Ovisnici koji se javljaju u programe liječenja često iza sebe imaju sve više „staža drogiranja“. To je moguće u dva slučaja – ili je program sve lošije prihvaćen (a nije, jer stagnira dostupnost programa ili se povećava dostupnost) ili nam se sada javljaju ovisnici kojima je „dugo trebalo da se jave“, dakle oni zaostali iz ranijih godina. Kad razgovarate sa mladima, sve više njih ne doživljava drogu i njene efekte kao nešto „cool“, dakle droge kao što su Ecstasy ili heroin jednostavno izlaze iz „mode“. Represija je sve učinkovitija, mali ulični preprodavači ne uspjevaju se „ukorjeniti“ u mikrosredini (aktivni život jednog dilera na cesti sve je kraći) te na taj način ne mogu biti pozitivni primjer „uspjeha“ što djeluje destimulirajuće na potencijalne „sitne delikvente“. Bez njih, piramida narkokriminala nema veliku „bazu“ koja je nužna za epidemijsko širenje. Hrvatska nije izolirana, te prati trendove u zapadnom svijetu. Primjerice, danas u Sjedinjenim Državama droge konzumiraju više „roditeljska generacija“ od tzv „tinejđera“. Lako dostupni programi koji su bili relativno nekoordinirani, uspjeli su sa ceste maknuti velik dio, a možda i ključni udio ovisnika. Bez ovisnika na cesti, posebice onih „aktivnih“ nema ni širenja droge na populaciju povremenih konzumenata. Ove sve aktivnosti dovele su do toga da u stvarnosti, ljudi u svakodnevnom životu sve manje vide ovisnika „ogrezlog u kriminal“. Uz trend migracija, u kojima se ovisnici zbog osiromašenja njihovih obitelji sele iz velikih sredina u manje, a ne u gradove u kojima im je droga lako dostupna, već se odlučuju za miran život i liječenje na periferiji – jednostavno premješta fokus žarišta ovisnosti iz velikih gradova gdje se epidemijski širila i zahvaćala velik dio mladih generacija u sredine koje su postavljene više periferno, a time i otpornije na ove fenomene. Ovo nam daje novu nadu.

noebius @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 15, 2007
Ako nije objavljeno u novinama, nije se ni desilo, česta je sintagma novinarstva. Gledao sam nakon duže vremena našu dalekovidnicu. Hrvatskom danas, doslovno, vladaju novinari. Premijer je vodio press agenciju, zamjenica vlade - TV novinarka. I gradonačelnik se, po nekim pričama, u vremenu nakon žbukanja fasada bavio “kancelarijskim poslom” - lokalnim novinama.

Mediji su način zaborava - i sredstvo poluinformacija.

Danas vjerojatno svatko zna tko je predsjednik Sjedinjenih Država. Osim nekih amerikanaca, naravno. Vrlo je vjerojatno da znate tko je predsjednik Rusije, ali i Venecuele i Irana. No manje je vjerojatno da bi znali tko su predsjednici - Brazila, Pakistana ili Kine.

Brazilski predsjednik nije vijest. Crtice o njemu se istina objave u novinama, dakle mediji nas informiraju - ali tu informaciju moramo potražiti. Ili pretražiti.

Pogledajte malo kakav je to čovjek: Luiz Inacio Lula da Silva je u drugi mandat izabran sa preko 60% glasova, izrazito je popularan u narodu zbog, pazi sad, uklanjanja gladi, smanjenja siromaštva i održivog razvoja. U svakom slučaju - dobra vijest za zemlju koja je velika poput neke sjevernoameričke. Ali to nije - vijest.

Da navedem druge - pakistanski predsjednik je Pervez Musharraf, a Kineski predsjednik Hu Jintao. O njima imamo neke mutne predodžbe, kao što jedva poznajemo kulture iz kojih dolaze. Mediji nam pokazuju amerikocentričnu predodžbu svijeta, tako da neke bitne, “vanjskopolitičke” stvari postaju nešto što odrađuje - netko drugi i oko čega ljudi jednostavno nemaju mišljenja.

Mišljenje stvaramo o nekim lokalnim brđanima koji su se spustili u grad, zasjeli u fotelje i banče u rimskim orgijama sa oskudno odjevenim (ili manje od toga) plesačicama sa samozadovoljstvom rimskog centuriona u dubokoj ilirskoj provinciji. Stanje se ne mijenja ni dvije tisuće godina - uostalom, da li su oni primijetili da se u povijesti nešto desilo zadnjih stoljeća?

Da redovito prate naše vrle medije - čisto sumnjam.

Mene ne zabrinjava što razni lokalni šerifi navlače neke lake ženske, ne zabrinjava me ni što netko tko je bio vješt u žbukanju fasada misli ofarbati cijeli grad ili što već sagraditi, mene zabrinjava što čitajući novine na hrvatskom jeziku, ne mogu imati mišljenje o tome što smo mi to dogovorili u bilateralnim dogovorima sa birokratima susjedne države (EU) jer kad se jednom potpišu - to su međunarodni ugovori koje je teže promijeniti nego primjerice ustav ove zemlje. Brine me što ne znam sa kime mi stvarno imamo dobre odnose, bilo trgovinske bilo kulturne, i kome ne treba cijela filmska industrija da popravi “image” - jer im posao jednostavno dobro ide.

Kad se počne na nešto sumnjati kao “zavjeru prevare” i ispiranje mozga, eto nam nove, emocionalno obojene nove “doze” naše medijske “droge” - straha i golih sisa.

Ipak, ima nade. 250 ljudi odlučilo utjecati na politiku - preselili se iz jednog sela u drugo - i dobili 3 vijećnika. Svaki glas se broji. Nazvali ih “stranka bespravnih graditelja” - ljudi su prešli točku preokreta i odlučili da im je bitno tko im radi o glavi. I to je to. Jednostavno - organiziranje oko bitne ideje. Samo kad bi mi znali, oko čega to trebamo imati mišljenje…
noebius @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
52453